FAMOZNO: MA(R)ŠALA(T), MA(R)ŠALA(T)
Najpre ćemo o Generalštabu, čija je sama lokacija - strogi centar Beograda - krunski dokaz vekovnog kretenizma. Postaviti zgradu Generalštaba - koja je jedna od prvih meta u svakom ratu - u strogi centar prestonice idiotizam je ravan protoidiotizimu pozicioniranja srbske prestonice na pola puškometa od tadašnjeg kardušmanina br. 1 Austougarske.
Mihael Martens, novinar FAZ, nedavno je napisao - i promptno napušen od strane domaće javnosti - da na razbucani Generalštab punih dvadeset šest godina niko u Srbiji nije obraćao pažnju, da je bio prepušten propadanju, korovu i čkalju, da bi mu „kulturna dobrota“ - kad se pronela crna vest da će biti prodat Trampovom zetu - porasla do neslućenih visina i zasenila neprocenjivu istorijsku vrednost polusrušenog Savskog mosta.
Malčice je da sam ipak ogrešio dušu kad sam napisao „niko nije obraćao pažnju“. Bilo je obraćanja pažnje. Povremeno su se čuli glasići koji su „izlazili u javnost“ s predlogom da Generalštab zauvek ostane u stanju razvaljenosti i zaparloženosti i da - takav kakav je - bude pretvoren u memorijalni centar bombardovanosti.
Lično sam „kooptirao“ za tu opciju. Ovdašnji kretenizam vaistinu zaslužuje memorijalni centar.
Sama (bivša) zgrada (bivšeg) Generalštaba u estetskom smislu jeste arhitektonski biser, čiju (nespornu) vrednost za najmanje 40% podižu okolne udžerice, pseudoklasicističke barake, straćare i gotovo nepristojna blizina „picinog parka“.
Sudeći po nacrtima (maketama) budućeg hotela koji će nići na generalštabovom placu, zetov hotelski komplekse će biti poprilična rugoba, ali ne razumem tolika „uzbuđivanja“ oko toga. Kuda stvari idu - i kako se (i šta se) radi - i zetov hotel će pre ili kasnije biti srušen u nekom bombardovanju, a novo neko pokolenje će posle sledećih dvadeset šest godina naricati nad srušenim „kulturnim dobrom“.
Zbog povelike furtutme, koja se u ionako furtutmičnoj atmosferi podigla glede generalštaba, Visoka Strana je uzvratila kontraoptužbom za bagatelnu prodaju još jednog kulturnog dobra od neprocenjive vrednosti, takozvanog Maršalata, na čijem mestu je - o ironijo sudbine - sagrađena američka ambasada, zbog koje se počivši maršal sigurno okreće u obližnjem grobu.
Ako je verovati dobro obaveštenim Visokim Izvorima, kompleks Maršalata je prodat za bagatelnih 15 miliona dolara, što je, ako mene pitate, još i dobra dobra cena budući da se - uzimajući u obzir okolnosti - lako moglo dogoditi da država Srbija još i doplati Amerikancima za zgrade i zemljište.
Prodaja (alternativa: predaja) Maršalata u bescenje bila je prva (najmanja) ratna odšteta za postkosovsku paljevinu američke ambasade. Bilo je to kao u vreme socijalističke akcije „imaš kuću, vrati stan“: zapalio si ambasadu, daj maršalat. (Za početak.)